foto: Charles Chaplin Productions
Na današnji dan 16. listopada 1952. godine u Londonu je održana premijera filma “Svjetla pozornice” (Limelight), jedan od najmanje poznatih filmova legendarnog Charliea Chaplina, ali vjerojatno i jedan od najosobnijih kojim pruža odličan uvid u svoju osobnost i karijeru. Njegova karijera započela je pradavne 1914. godine, a u priči o vremešnom zabavljaču koji gleda unazad na svoju slavnu karijeru Chaplin se suočava sa strahom kako će i sam biti jednom zaboravljen.
Nad London se 1914. godine nadvila sjenka I. svjetskog rata. Nikome nije do smijeha i nekoć slavni varijetetski komičar Calavero (Charlie Chaplin) ostaje bez angažmana. Boca mu je glavni prijatelj sve dok jednoga dana slučajno ne spasi od samoubojstva mladu susjedu Terry (Claire Bloom). Djevojka koja se spremala postati slavnom primabalerinom preko noći ostaje lišena snova jer joj tajanstvena bolest paralizira noge. I sam poražen životom, ostarjeli klaun pronalazi u sebi neiscrpno vrelo dobrote i vraća Terry vjeru u budućnost, a time i zdravlje. Ljudska bliskost stvara čuda i dojučerašnja bolesnica postaje svjetska plesačka zvijezda. Calavero je svoju zadaću ispunio i polako se prepušta alkoholu. No, nijedno dobro djelo ne ostaje bez nagrade pa će i on prije smrti osjetiti svoj trenutak slave i još jednom začuti pljesak publike oduševljene njegovom umjetnošću…
“Svjetla pozornice” genijalni Charlie Chaplin (1899-1977) snima 1952. godine pod tjeskobnim dojmom makartijevih progona te nakon toga odlazi iz Amerike, zemlje koja ga je učinila slavnim i koju je beskrajno zadužio. Premijeru filma koji potpisuje kao kompletan autor – producent, scenarist, redatelj, skladatelj, koreograf i tumač glavne uloge – doživljava u svojoj domovini, Velikoj Britaniji, u koju se vratio razočaran raskinuvši sve veze s Hollywoodom.
Dubina autorove osobne intimne i stvaralačke drame uvelike je utjecala na djelo koje obiluje prekomjernom patetikom. Posvetu varijeteu iz kojega je potekao i nijemome filmu koji ga je učinio ljubimcem milijuna gledatelja širom svijeta kritika dočekuje poprilično rezervirano a ni publika, okrenuta novim senzacijama, nema previše razumijevanja za “demodiranu” sentimentalnost.
Oscar za besmrtnu filmsku glazbu predstavlja Chaplinu slabu utjehu, kao i kasnije najviše počasti za cjelokupan rad u kojemu “Svjetla pozornice” imaju posebno mjesto. Današnji, neopterećeni gledatelj, međutim, “Svjetla pozornice” može doživjeti u njihovoj punoj ljepoti i uživati u svakome prizoru. Posebice u onima u kojima se kao Chaplinov partner pojavljuje još jedan istinski velikan nijemoga filma, Buster Keaton.
