foto: Zupnik-Curtis Enterprises / Bella Productions / Chevy Chase Films
Na današnji dan, 13. svibnja 1984. godine u Cannesu je premijerno prikazan film “Stravična snoviđenja” (Dreamscape) kojega odlično režirao Joseph Ruben (Dobri sin, Vlak pun love) te supotpisao scenarij u suradnji s Davidom Lougheryjem i Chuckom Russellom. Koncept u vrijeme nastanka filma stvarno je bio svjež, no nažalost izgubit će bitku od Wes Cravenove “Strave u ulici brijestova”, iako su poveznice oba filma gotove iste – “umreš li u snovima, crno ti se piše i u stvarnosti”. Jako dobro, za jedan tek neambiciozni miks ZF-a, horora i dobrog starog trilera.
Alex (Dennis Quaid) je tip s izraženim mentalnim sposobnostima što se manifestira čitanjem misli, telepatijom i inim drugim stvarima. Kad ga za suradnju privoli tajnovita organizacija, Alex zalazi u posve novu dimenziju nepoznatog, jer postaje dijelom tuđih snova na koje može utjecati. Ovim eksperimentalni postupak Alex shvaća da time može pomoći mnogim ljudima, a problem će nastati kad organizacija shvati kako njegova moć može biti i izrazito manipulativnog karaktera. Igra s vremenom započinje.
Priča je spoj umnog, znanstvenog i jednostavno fantastičnog, opcije koje u ovom filmu jedna drugoj ne smetaju. Čak i akcijske scene imaju dosta realnu podlogu. Ono što bi se današnjim gledateljima moglo učiniti problematičnim jesu loši specijalni efekti, koji su daleko od savršenih. Filmom dominira uočljiva stara stop motion animacija. Drugačija intonacija, filteri i način snimanja, scenografija također ne izgleda loše, taman dovoljno da se stekne dojam autentičnosti i podsjeti kako se to nekad radilo. Sve dalje od toga ide pod subjektivne doživljaje.
U glavnim ulogama u filmu “Stravična snoviđenja” gledamo Dennisa Quaida, Maxa Von Sydowa, Christophera Plummera, Kate Capshaw te Davida Patricka Kellyja, kojeg ćemo uvijek prvenstveno pamtiti po svojoj debitantskoj ulozi glavnog negativca Luthera u legendarnim “Ratnicima podzemlja” Waltera Hilla.
