foto: Jadran film / Cenatr film
Na današnji dan, 7. studenog 1985. godine u kina bivše države pušten je dugometražni igrani film “Za sreću je potrebno troje“, koju redateljski i scenaristički potpisuje Rajko Grlić. U ulozi koscenarista filma našli su se Živorad Tomić i Dubravka Ugrešić.
Po povratku iz zatvora, Drago (Miki Manojlović) započinje ljubavnu vezu sa skromnom radnicom Zdenkom (Mira Furlan), čija je najbolja prijateljica kolegica s posla Jagoda (Ksenija Pajić). Potonja upozorava Zdenku da ne smije naivno vjerovati muškarcima, što se ubrzo i potvrdi. Drago, naime, još pati za bivšom suprugom Ninom (Dubravka Ostojić), koja je ljubavnica imućnog Ivana (Vanja Drach), a dok za Zdenkom istovremeno pati tvornički portir Jozo (Bogdan Diklić)…
Nakon filma “U raljama života”, Grlić je ponovno scenaristički surađivao s književnicom Dubravkom Ugrešić, a ponovio je i temu zamršenih ljubavnih peripetija. Provodni motiv filma, koji se naslućuje u naslovu, ljubavne su veze u kojima ljubavnik uvijek u rezervi ima nekog trećeg, alternativu u slučaju da osnovna veza propadne. Tipično grlićevski, iza ljubavnih priči krije se i društveni i/ili politički sloj filma, a ovaj put to su klasne razlike koje su sve više zahvaćale jugoslavensko društvo. Uz mlade, ali već ugledne glumce Mikija Manojlovića, Miru Furlan i Bogdana Diklića prvi put na filmu pojavljuju se Ksenija Pajić i Dubravka Ostojić. Autori glazbe su članovi rock grupe Leb i sol Vlatko Stefanovski i Bodan Arsovski. Na pulskom filmskom festivalu film je dobio Zlatnu arenu za scenografiju Dinke Jeričević. (izvor: Tuškanac)
