foto: Warner Bros. / The Guber-Peters Company / Amblin Entertainment
Na današnji dan, 1. srpnja 1987. godine u sjevernoamerička kina je pušten “mali klasik 80-ih”, film “Unutarnji svemir” (Innerspace) ili kako je u kinima preveden “Mikrokozmos”.
Kada industrijski špijuni uspiju ukrasti rezultate tajnog istraživanja o mogućnosti smanjivanja ljudi i predmeta na veličinu atoma, hrabri pilot koji je pristao biti pokusni kunić, poručnik Tuck Pendleton (Dennis Quiad), ni ne sluti kako će uskoro završiti tamo gdje nije mogao ni sanjati. Naime, uslijed gužve oko bijega, jedan od kriminalaca ubrizga kapsulu s prvom letjelicom veličine molekule, u kojoj se nalazi i Tuck, u tijelo prodavača Jacka Puttera (Martin Short), koji je uz to i hipohondar. S dozom kisika koja će mu biti dostatna samo za 24 sata, Tuck mora uvjeriti Jacka da se odvaži vratiti ukradenu tehnologiju, zatim uvjeriti pilotovu djevojku Lydiju (Meg Ryan) da ju voli te ih tako sve spasiti od neugodne smrti…
Jedna od najoriginalnijih i najboljih komedija osamdesetih, “Unutarnji svemir”, odličan je pokazatelj sklonosti redatelja Joea Dantea da žanrovske okvire komedije obogati elementima znanstvene fantastike, što mu je ovdje pošlo za rukom na najbolji način. Dvije razine priče, ona o pilotu koji se našao usred najslabije poznatog prostora – ljudskog tijela, te ona o šmokljanu o kojem ovisi pilotov život, odlično se nadopunjuju.
Iako u svojim ulogama briljiraju i Dennis Quaid i Martin Short, najveće zvijezde filma ipak su majstori za specijalne vizualne efekte, koji su nutrinu ljudskog tijela dočarali iznimno uvjerljivo, za što su s pravom bili nagrađeni Oscarom.
