11.06.1985. | Zabranjeno pušenje: Dok čekaš sabah sa šejtanom

foto: Srđan Velimirović / Elvedin Kantardžić

Na današnji dan, 11. lipnja 1985. godine objavljen dvostruki album “Dok čekaš sabah sa šejtanom”, drugi studijski album sarajevskog rock benda Zabranjeno pušenje. Izašao je u izdanju Jugotona.

Nakon neočekivanog uspjeha njihovog debitantskog albuma “Das ist Walter” (koji je prodan u više od 100.000 primjeraka), drugi studijski pokušaj benda ispao je komercijalnim razočaranjem, budući da je prodan u tek nešto više od 30.000 primjeraka. Album će Croatia Records reizdati na CD-u 2000. godine.

Tijekom promotivne turneje Das ist Walter, na koncertu u Rijeci održanom 27. studenog 1984. godine, pjevač Nele Karajlić će izgovoriti onu sudbonosnu rečenicu: “Crk’o Maršal”, naravno, misleći na pojačalo koje se upravo pokidalo. Ta će “igra riječi” bend odvesti u probleme jer će u javnosti to biti prikazano i dovedeno u vezu sa smrću “neprežaljenog predsjednika” Josipa Broza – maršala Tita. Tadašnji su ih mediji razapeli, a negativna kampanja prema bendu rezultirala je otkazivanjem koncerata ali i uklanjanjem popularne Top liste nadrealista svugdje iz etera. Ta afera je privukla čak i pozornost Uprave sigurnosti Jugoslavije (UDBA).

Uspjeli ih spasiti neki od tada vodećih jugoslavenskih liberalnih intelektualaca, te popularni časopisi poput Poleta, Mladine i Slobodne Dalmacije koji su digli svoj glas u obranu članova grupe, pa je ta afera u konačnici prošla ipak bez zatvorskih kazni.

U takvoj lošoj atmosferi bend u zagrebačkom SIM studiju snima svoj ambiciozni i vjerojatno najbolji, dvostruki album “Dok čekaš sabah sa šejtanom”, kojeg je producirao Mahmud Paša Ferović. Album je po izlasku dobio odlične pohvale kritike, ali su ga mediji opet bojkotirali.

Iako je bend imao odličan album, njegova promotivna turneja imala je velikih poteškoća, prvenstveno zbog zabrinutosti organizatora koncerta koji su se plašili nekog novog incidenta ali i enormne prisutnosti državne policije na njihovim svirkama, a kao odraz “afere Marshall”. Unatoč nekolicini vrhunskih koncerata poput onih održanih u dvorani Pionir u Beogradu, na splitskom Poljudu ili u Domu sportova u Zagrebu i desecima tisuća prodanih ulaznica, turneja je završila prilično razočaravajuće, zbog čega će ih sljedeće godine napustiti Šeki Gayton i Mustafa Čengić, odlučivši se za neki sigurniji način zarađivanja za život. Krajem 1986. godine napustit će ih i Mladen Mitić, no tek nakon što je treći album benda “Pozdrav iz zemlje safari” već itekako bio u razvoju.

Zgodna je to priča o tzv. slobodoumlju tog doba na ovim prostorima, u kojem si, zbog “pogrešne izjave”, hladno mogao završiti u zatvoru. Najbolji epilog na sve to, dosta godine kasnije, u svom stilu, izreći će većinski autor Pušenja – Davor Sučić aka Sejo Sexon u dokumentarcu “Kad muzičari šokiraju”, rekavši: “Najgore je to što uopće nije bio Marhall. Crko je Vox!”.

Zabranjeno pušenje 1985: Nenad Janković aka Nele Karajlić (vokal), Davor Sučić aka Sejo Sexon (gitara), Mustafa Čengić Mujo (gitara, prateći vokali), Mladen Mitić Munja (bas, prateći vokali), Predrag Rakić Šeki Gayton (bubanj), Ognjen Gajić (saksofon, klavijature), Dražen Janković (klavijature) i Zenit Đozić (konge, prateći vokali).